Reprodukcijsko zdravlje

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, reprodukcijsko zdravlje je stanje tjelesnog, mentalnog i socijalnog blagostanja u svim segmentima vezanim za reprodukcijski sustav, u svim fazama života. Pravo na reprodukcijsko zdravlje predstavlja dio općih ljudskih prava, a uključuje slobodno i svjesno odlučivanje o najpovoljnijem vremenu za roditeljstvo, za rađanje željenog broja djece te razmaku između poroda. Isto tako uključuje i dostupnost informacija i sredstava za kontracepciju te pravo na najviše standarde zaštite seksualnog i reproduktivnog zdravlja.

Kvalitetno planiranje obitelji i odgovorno spolno ponašanje ubrajaju se u dugoročne socijalne i stručne prioritete budući da su usprkos širokoj dostupnosti suvremenih visokodjelotvornih metoda kontracepcije neplanirane trudnoće još uvijek značajan i trajan problem ne samo kod nas nego i u svijetu: gotovo polovina trudnoća je neplanirana, a od njih skoro polovica završi pobačajem. Mogući razlozi su nedostupnost odnosno različite zapreke korištenju kontracepcije s jedne strane, te neprepoznavanje rizičnih spolnih odnosa odnosno neznanje korisnica, ali i zdravstvenih djelatnika o suvremenim spoznajama iz područja reprodukcijske endokrinologije.

Potrebu za ciljanom edukacijom opće populacije dobro ilustrira podatak da više od 60% žena koje su neplaniranu trudnoću odlučile prekinuti pobačajem uopće nisu bile svjesne da su imale rizičan spolni odnos koji bi mogao dovesti do trudnoće (Moroau i sur, 2006). Takvi rizični spolni odnosi ne događaju se rijetko: čak 30% europljanki koje nisu planirale trudnoću navodi kako su imale najmanje jedan nezaštićeni spolni odnos unutar zadnjih 12 mjeseci. Isto je ispitivanje pokazalo da se, protivno uvriježenim predrasudama, nezaštićeni spolni odnosi ne događaju unutar neke posebne populacije manje opreznih žena, nego se naprotiv događaju jednako u svim skupinama neovisno o nacionalnosti, dobi, obrazovanju, bračnom i imovinskom statusu.

Metode kontracepcije dijele se prema načinu djelovanja (prirodne, mehaničke, kemijske, hormonske, unutarmaternične), prema korisniku (muške ili ženske), prema načinu primjene (lokalne ili opće), te  prema trajanju (privremene ili trajne). HItna kontracepcija se za razliku od svih ostalih metoda primjenjuje nakon nezaštićenog spolnog odnosa i predstavlja jedini način smanjivanja rizika trudnoće nakon što se spolni odnos već dogodio.


 

Osnove reprodukcijske fiziologije - kratki podsjetnik

Menstruacijski ciklus je razdoblje od početka jednog do početka sljedećeg menstruacijskog krvarenja. Vjerojatnost začeća u jednom ciklusu iznosi oko 33 % ako je spolni odnos svaki drugi dan, i oko 15 %  ako je spolni odnos jednom tjedno. Začeće se događa samo za vrijeme ovulacije, a u prosjeku je u jednom ciklusu tek 5 do 8 plodnih dana. Jajna stanica može biti oplođena 24  sata nakon ovulacije. Spermiji u spolnim organima žene mogu preživjeti  5 dana, te u bilo kom trenutku tog razdoblja oploditi jajašce. Ovulacija je varijabilna i teško predvidiva čak i u žena s urednim menstruacijskim ciklusom. Samo 12%  žena ovulira na dan 14 menstruacijskog ciklusa. S obzirom na varijabilnost ovulacije i petodnevno preživljavanje spermija, u praksi nije moguće sa sigurnošću odrediti koji su dani ciklusa plodni tj. rizični za trudnoću.

 

 

Hitna kontracepcija je jedina metoda kontracepcije koja se primjenjuje nakon što se nezaštićeni spolni odnos već dogodio ili je došlo do zatajenja kontracepcijske metode, s ciljem smanjenja rizika od trudnoće. Premda se za hitnu kontracepciju može koristiti i unutarmaternični uložak (spirala), u širokoj je praksi primjena oralnih hitnih kontraceptiva (levonorgestrel i ulipristalacetat) koji se uzimaju se putem usta.

Djelotvornost različitih metoda hitne kontracepcije značajno se razlikuje. Šanse za uspješnu primjenu veće su ukoliko se metoda primijeni što prije nakon nezaštićenog spolnog odnosa.

 

vrh stranice