Utvrđivanje trudnoće

Trenutak u kojem žena saznaje da je trudna jedan je od najemotivnijih trenutaka u njenom životu, bilo da se radi o radosti zbog željene trudnoće ili brige zbog neplanirane trudnoće. Pouzdano i pravodobno utvrđivanje trudnoće ima veliko medicinsko i emocionalno značenje. U postavljanju dijagnoze trudnoće liječnik koristi podatke dobivene anamnezom i ginekološki pregled, biokemijske pokazatelje, te pregled ultrazvukom.

Kao pomoć u dijagnozi trudnoće, moguće je mjeriti i pratiti vrijednosti nekoliko hormona. Najčešće su u primjeni testovi za beta podjedinicu humanog korionskog gonadotropina (hCG). Ostali hormoni koji se koriste u dijagnozi trudnoće su progesteron i rani faktor trudnoće.

Korionski gonadotropin je glikoprotein strukturom sličan folikul-stimulirajućem hormonu (FSH), luteinizirajućem hormonu (LH) i tirotropinu. Sastoji se od alfa i beta podjedinice. Alfa podjedinica hCG je slična alfa podjedinici FSH, LH i tirotropina. Slobodna beta podjedinica hCG razlikuje se od ostalih po aminokiselinama na stražnjem tzv. COOH kraju. Slobodne beta podjedinice u bubrezima razgradjuju enzimi makrofaga, te se tako dobivene fragmente beta jezgre testovima detektira u uzorcima urina.

Trenutno se koriste 4 osnovna hCG testa: (1) radioimunološka analiza, (2) imunoradiometrijska analiza, (3) enzimski vezani imunosorbentni test (ELISA) i (4) fluorimuno ispitivanje. Ovi testovi su visoko specifični za hCG s protutijelima usmjerenim protiv 2 ili više izotopa na netaknutoj hCG molekuli. Vrijeme otkrivanja ovisi o osjetljivosti pojedine analize. Većina trenutačnih ispitivanja trudnoće imaju osjetljivost na približno 25 mIU / mL.